Postala si Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →
moanin’ podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →
*** Kada ujutro otvorim oči Prvo umrem. Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →
Pjesnikinja, ljeti Neizbježnost dana skotrlja se niz znojna leđa u pjesmu kao dječja kolica puna Venerina sumpora i sjete Možda se nebo otvori jednom kad nam kihne u večeru taj pupak predvečerja pa nahrupe horde vanzemaljaca koji smrde na... Continue Reading →
Pod starim krovovima Pod starim krovovima Žene nijemo plaču. Pudraju svoja izbrazdana lica kada prelaze kućni prag. Uvećana stopala guraju u španjolske čizme koje svakim korakom otvaraju nove rane na starim žuljevima. Odlaze u Konzume, Šparove, Bile i Kauflande... Continue Reading →
BEZ VEZE Ćudljiva se narav stvara iskustvima materijal skupljen s više lokacija Sjevernije od toga ne ide - rekli su Ali išla sam..išla bih ponovno Što god da mi tvrde kako ne može Dokazati ću suprotno Jer jarice rogove često... Continue Reading →
Namreškana geometrija Gledali smo neki drugi grad u retrovizoru, zgrade su se uvećavale i promicale, u odrazu sasvim nove, neke druge, ne ove, nikad viđene, smanjivale se i nestajale. Gledali smo neke druge prozore i pročelja hvatajući detalj, drugu... Continue Reading →
*** Kazaljke na broju 1, kao ne mogu, Čuti upute moga pulsa Kako brže zagrliti Dvanaesticu. Večeras samo želim zaroniti u rijeku tvojih Bora, Želim ti kapljice prošlosti Izliti iz čaše tako da ne rastem s cvijećem Na kutiji... Continue Reading →
* dok opipavaš usnama grlić piješ poruke iz flaša bačenih u more mumlajući nejasna mesta švrakopisa grleno-grguravog klokotanja mehurića brižljivo artikulišući u formule učtivosti zgužvana počela gušiš se u divljem smehu proničeš u detalje katastrofe brod je... Continue Reading →
Čovječe pazi da Ponekad gledam nebo iznad krova svoje kuće I donosi mi samo nemir Jer se pitam Kako je moguće da je to krov svega. I da iznad mene se rasipa samo zrak Recimo samo uvjetno da... Continue Reading →
Retke slova izlučuješ, kao pauk vlažnu nit, iznova, uvijek iznova. Vrijeme prestaje biti vrijeme, postaje grafitni trag, olovo, crnilo. Pretvara se u tamni zapis na svježem snijegu, ne vidi mu se početak ni kraj. Samo zakrivljene linije, kako uranjaju i... Continue Reading →
1996. godine student imenom Mark Robson je pravio digitalni katalog knjižnice Brotherton Sveučilišta u Leedsu kada je otkrio nevelik rukopis na jednoj od polica. Elegantno naslovljen “Poems Breathed Forth by the Noble Hadassas” (u slobodnom prijevodu: Pjesme iz daha plemenite... Continue Reading →
#1 VRATITE SE ASTRONAUTI #2 Plaži Wasteland U industriji nema zime, takva je budućnost, na nedovršen dodir, čekajući kao krošnja u tramvaju, izgara miris žene, već se priviđa u usmjerenu intuiciju, prije nego što munja iznenadi sebe u... Continue Reading →
Moja se ljubav spušta po stepenicma Moja se ljubav spušta po stepenicama Pokraj trkaćih konja Koji se pretvaraju u svilu Netko vrši atentate na krošnjama Ljubav je meta koja Pada na sjenke gelendera Ja se rukujem s oblakom Pokušavamo... Continue Reading →
moja su sjećanja na djetinjstvo sretna gumi-gumi, školica, ledena baba, skrivača, crna kraljica vesna pisarović kolači koje smo mama i ja pekle pa ih zagorjele. smijeh kućice od drvenih daski i kolači od blata nema bolnica ni vrištanja (tata,... Continue Reading →
ne-ma.net 