U Vilkovom susjedstvu živi stariji bračni par bez djece. Na istom katu, oni – ravno, Vilko – desno. I oni s drugih katova su isto susjedi, ali ovi s istog kata su prvi susjedi. To je skoro kao da su... Continue Reading →
To je nešto kao binarni kod. Jedan i jedan su samo jedan. A taj jedan pamti. Plavo svijetlo ekrana sine prije nego sunce koje se izvana pokušava zavući u polumrak moje kuhinje. Sjednem za laptop i logiram se. Mreža... Continue Reading →
Nikada nije mislila da će se tako nešto dogoditi njoj. Kliše, ali doista je zamišljala da su njezina odluka stupanja u taj pakt, njezin muškarac i ona čvrsti bedem ukrašen njezinom snagom volje, trudom i radom na odnosu jer što... Continue Reading →
Sve to nešto napola, poput morskih sirena, sfinga, minotaura, intrigiralo ga je u tolikoj mjeri da mu se često i sladoled znao otopiti dok je u hladovini kruške čitao mitske priče bogato ilustriranih knjiga. A godinama kasnije, pod tom istom... Continue Reading →
Nada čita naslove na internetskom portalu, podjednako popularnom i omraženom, na kojem se vječito vode otvoreni i rovovski ratovi oko prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pogled joj klizi preko naslova, zapne za poneku riječ, ali članke uglavnom ne otvara. Umorna je... Continue Reading →
Tog se dana ljeto prebacilo u jesen. Popodnevno sunce, oslobođeno vrućine, sjedilo je zavaljeno na nebu ne upirući više prstom u svakog. Zagledana u zlatne dlačice na podlakticama, pedalirala je uzbrdicom. Rogači su na tom dijelu puta mirisali preko svake... Continue Reading →
“Ne mogu raditi jednakom brzinom kao što sam mogla dok sam bila živa. Pokušaj razumjeti.”, kažem namrštenom Isaku. On me ni ne pogleda, već pućka cigaretu od domaćeg hercegovačkog duhana, a pogled mu preskače kolutiće od dima kao cirkusni lav... Continue Reading →
Život... Vječni rastanci i tjeskoba. Razmišljao je vrlo negativno na proljetnom suncu ugodno se smjestivši na klupici u parku. Proljeće - konačan izlazak iz zimske depresije i monotonije. Svejedno, žuljale su ga teške misli, kao i štap koji je često... Continue Reading →
Vraćajući se kući, Keinezehen još na stubištu začuje dječji plač. Popevši se na svoj kat, ustanovi da jecaji dolaze iz njegova stana. Susjedi su se okupili, na hodniku je vladao metež. Proguravši se kroz gužvu, pokuša otvoriti vrata, no neuspješno.... Continue Reading →
(odlomak iz romana „U zoni“ Lamije Begagić) - Uzmi nam tog mekšeg paradajza, za sataraša – dobacuje mi mama dok naoružana sa po tri kese u svakoj ruci odlazi grabiti današnji ulov voća i povrća: luk, paprike, salata, nektarine, breskve,... Continue Reading →
- Krute nedo šta je ovo, jel to muško il žensko? - upita glasno Mira muža svog upirući prstom u drag queen. -To ti je muško, reko mi Igor da oni to zovu trandža - odgovara Nikola nadglasavajući trešteću pop... Continue Reading →
Danuška je rano ustala. Nije stala pred ogledalo. Već dugo to ne čini. Zna što će vidjeti. Isprala je lice u hladnoj vodi i nasumice zavezala kosu u rep. Prala je zube i gledala kroz prozor. Ne prestaje padati gusti... Continue Reading →
Dječak-muškarac je živio u maminom potkrovlju već 25 godina pod istim krovom i nije se imao namjeru uskoro micati iz te kuće. Za vrijeme punoga mjeseca sjedio je pokraj prozora i promatrao nebo; jeo je krem juhe, ali ne i... Continue Reading →
Dunja se i jutros spušta do mora, probat će ponovo. Vjetar ne puše prejako. Ipak, u ovo doba godine još uvijek nema kupača. Sjeda uz plićak bacivši peraje kraj sebe. Kvasi noge, a na tren kao da osluškuje. Dobro je,... Continue Reading →
„Kako biste se opisali jednom riječju?“ „Sretna!“, bubnula sam kao iz topa i istom brzinom izletjela iz ureda mogućega poslodavca. Ispala sam glupa, ali što sam mogla opisati jednom riječju. Tko će sad njemu objašnjavati da je moj izbor biti... Continue Reading →
ne-ma.net 