Petama je žestoko kao i uvijek udarala o pod i mogao sam znati da je blizu. Bilo je mračno u hodniku i zato su se koraci čuli duže no inače. Sve zbog računa koje bih odložio na policu i zaboravio.... Continue Reading →
Iz zraka, 1000 metara iznad tla, prizor i nije za pamćenje. Očekivala sam vrckavu igru svjetla, milion odbljesaka na visokim, staklenim fasadama, a dobila sam nepreglednu tmušu malih, sjevernoameričkih gradova čudnovatih imena i žmirkavi sjaj signalnih lampica na aerodromu utonulom... Continue Reading →
PITBUL Boli ga glava. Svlači odjeću i baca se pod tuš, polijeva se hladnom vodom jer sve u njemu pulsira. Na krevetu okreće broj suca s kojim surađuje, pali jedan džoint jer to je bezopasno i ništa drugo ga ne... Continue Reading →
1240. u Trogiru bilo je oko 3 sata ujutro i svijet je bio daleko od buđenja, no jedan čovjek je ipak, kao u sred bijela dana, zurio u skoro dovršeni portal na trogirskoj katedrali. Očiju punih čuđenja i s... Continue Reading →
Punti di vista. Basta regolare il proprio. Ruotarlo fino a vedere le cose in un'ottica migliore. Niccolò Ammaniti ROZA Roza hoda gradom u pripijenoj haljini do koljena – osjeća se seksi, zavodljivo, podatno, dok kapljice klize i pretvaraju njezine gaćice... Continue Reading →
Žanrovski i stilom različiti, ali generacijski i ljubavlju prema pisanom riječi povezani – tako sami sebe opisuju članovi mlade književne grupe 90+. Ovi pisci i pjesnici u ranim dvadesetima nisu sjedili i čekali da im apstraktni Netko nešto ponudi, već... Continue Reading →
Azra je sjedila u policijskoj stanici čekajući inspektora već pola sata. Smrzavala se, iako je unutra bilo toplo, zadimljeno i mirisalo je na tintu i muški znoj. Svi su se glasovi zgužvali u jedan ujednačen, težak šum od kojeg ju... Continue Reading →
Dan nije bio povoljan za kupovinu. Iznenadna hladnoća u aprilu je sprječavala kupce da raspoloženi, zajedno sa cvrkutom ptica, dođu na pijacu po svježe povrće. To za simpatičnog zelenara Muzafera nije bilo dobro. Ali ionako je bio previše zabrinut da... Continue Reading →
Rasim je kucao na vrata svoga komšije Asima već skoro deset minuta. Bio je uporan. Pretpostavljao je da spava, tek je deset ujutro, a on je... pa eto. On je - on. Ovisnik. Probisvijet. No, Rasim ne odustaje. Promrzao, samo... Continue Reading →
Topla voda se na niskim temperaturama ohladi. Hladna voda se na niskim temperaturama pretvara u led. Led, pod pritiskom, puca. Prvo što sam osjetio je bio dodir suze. Sve noge što su hodale po meni prije, stvari koje sam... Continue Reading →
Zaposlio sam se krajem travnja u nekoj firmi koja je proizvodila svijeće. Bio je četvrtak, dan prije praznika rada. Dobio sam novce za taj tjedan i dodatno za prijevoz za naredni mjesec. Nisam namjeravao ganjati karijeru lijevajući vosak u kalupe, plan... Continue Reading →
U jutarnju vizitu je stigao doktor Ozren. Ušao je u bolničku sobu te zatekao Hazima kako još uvijek bunca u snu, dok je Seid pored njega spavao na stolici kao beskućnik. Doktor je tiho rekao. "Gospodine,vizita..." Seid se trznuo... Continue Reading →
Odsutni pogledi u krcatim gradskim tramvajima imaju svoju težinu, nemilosrdno i nepogrešivo otkrivaju poražene na bojnom polju grada, a poraženi su gotovo svi. Njihove su ruke hladne, držači pametnih malih predmeta koji sjajem plavičastih zaslona hipnotiziraju krvave oči svojih vlasnika.... Continue Reading →
Znači napokon se saznalo. Dolaze. Pripalila je cigaretu, uvukla duboki dim i spustila je u pepeljaru kraj druge upaljene cigarete. Trebala je slušati baku, vrtjelo joj se po glavi, kad ju je još kao djevojčicu tjerala da nauči pravila –... Continue Reading →
Iza tih vrata, Hazim je ležao na svom dvosjedu, još uvijek u bunilu. Ovo bio već treći dan kako je bio bolestan ali i prvi otkako se nije mogao natjerati da ustane. Bokal s vodom i čaša napola prazna su... Continue Reading →
ne-ma.net 